Brade kroz istoriju: Krv, znoj, ožiljci i dlake

Sjedni. Sipaš viski, zapališ cigaretu, osjetiš miris starih kožnih fotelja i dima. Gledaš u ogledalo, a kroz tebe, gledaju hiljade muškaraca koji su nosili brade prije tebe, prije mene, prije ovog smiješnog, sterilnog svijeta. Brade su bile tu dok su se gradili imperiji, rušili zidovi, lomila koplja. Brade su bile znak muževnosti, snage, a ponekad, samo ponekad, i znak da ti nije stalo šta misle.

Brade nisu uvijek bile cool. Nekad su bile simbol mudrosti, moći. Pogledaj samo spartance, vikinge, starogrčke filozofe. Brada je bila znak da te niko neće zajebavati. Da si ti onaj koji vodi, a ne slijedi. Gledaj starog Sokrata, tog matorca koji ti je sa bradom mogao reći da si idiot i da si previše glup da bi to i shvatio. Brade su bile više od dlaka – bile su tvoj identitet, tvoj štit protiv svijeta.

A onda su došli žileti.

Nađoše se ljudi, mozgali, kako prodati više proizvoda. Kako uvjeriti muškarce da trebaju biti glatki kao dječja guza. Britvice, brijači, a kasnije i električni monstumi koji su ti oduzimali bradu, a sa njom, polako, i identitet. Muškarci su postali uniformisani, izgubljeni. Brijali su se da bi odgovarali nekoj korporativnoj slici. Da ne bi bili “neuredni”. Brada je odjednom bila suvišna, opasna. Ali, kao sve dobro, ona se vratila.

Ne možeš držati lavove u kavezu zauvijek.

Brada je ponovo postala simbol nečeg dubljeg. Slobodnog duha, čovjeka koji ne prati glupe norme društva. U zadnjih desetak godina, vidiš ih svuda – od hipstera u malim kafićima do poslovnih muškaraca u skupim odijelima. Brada više nije pobuna. Ona je sada ponos. Nosi je jer želiš, a ne jer moraš. Možda želiš izgledati mudrije, moćnije, možda samo voliš osjećaj dlaka na licu. A možda ti je jednostavno stalo samo do toga da izgledaš kako ti želiš.

Poznate brade kroz istoriju? Sigurno ih imaš na vrhu jezika. Od svakog Božjeg poslanika, preko Marka Aurelija, rimskog imperatora – filozofa, tada najmoćnijeg čovjeka na svijetu… Pa Abraham Lincoln – taj je bradom vodio naciju kroz građanski rat. Ernest Hemingway, još jedan koji je živio kako je htio, sa bradom koja je odražavala njegovo divlje srce. Brade su svjedočile revolucijama, promjenama, mudrostima i glupostima čovječanstva. Nosili su ih pjesnici, kraljevi, ratnici, pijanci. Nosili su ih ljudi koji su znali šta znači biti svoj.

I sada, u ovom svijetu gdje sve ide na lakši način, gdje svako misli da može biti neko za pet minuta slave, brada ostaje simbol onog što ne možeš fejkovati. Simbol onog što gradiš. Ako imaš bradu, znaš o čemu pričam.

A šta dalje? Hoće li brade opet izaći iz mode? Sumnjam. Brade su više od trenda, više od mode. One su povratak onom iskonskom, suštinskom. Mogu nam prodavati brijače koliko hoće, ali ti i ja znamo da je brada tu da ostane. Jer kad spustiš čašu, zapališ cigaru i pogledaš u ogledalo, znaš da nije stvar u tome što ti nosiš bradu – već što brada nosi tebe.